Balkan će zauvek ostati „barutana Evrope“
04.05.2005. # 00:00 # Geopolitika, Rusija # Bez komentaraPotpredsednik Državne Skupštine (Dume) Rusije, vođa frakcije LDSR (Liberalno-demokratske stranke Rusije) Vladimir Žirinovski u intervjuu za “ Komentar“:
Vladimire Volfoviču, kako procenjujete sadašnji položaj rusko-srpskih odnosa na višem državnom nivou i kakve su moguće perspektive njihovih daljih razvoja?
-Zagovornik sam najpoverljivijih i najtoplijih odnosa između naših država. Imam poverenja u slovensko, pravoslavno jedinstvo i Srbija bi mogla biti naš glavni partner. Podrazumeva se da Ukrajina i Belorusija budu u sastavu imperije: Rusi, Belorusi i Ukrajinci su jedno i ne mogu zamisliti život jedni bez drugih. A Srbija i Bugarska bi mogle da zakorače na kvalitativno novi nivo saradnje s Rusijom. Suština je da sada u svetu ne postoji nijedna ideologija koja ujedinjuje narode-nema više komunizma, fašizma, nacionalizma, rasizma….Islam se, u stvari, pretvorio u veliki oružani otpor. Pravoslavlje ima dobru šansu da posluži kao temelj ujedinjenja naših naroda. Pravoslavlje je najčistija religija, pravoslavci nisu nikada nikog osvajali, nisu nikome doneli vatru inkvizicije, ugnjetavanja i bola…Osim toga svi su susedi. Pogledajte na mapu: Grčka, Balkan, Rusija-ogromni prostor, ima nas četristo miliona! Posedujemo puno zajedničkog-veru, mentalitet, način života, opšte poreklo. Zato mislim da će biti ostvaren potez stvaranja nekog opšteslovenskog doma, slovensko-pravoslavnog saveza. To će se ostvariti kao protivteža aktivnoj spoljnopolitičkoj liniji Nemačke koja će ponovo ići na istok, kao i agresivnom geopolitičkom pravcu SAD. Preporod Rusije i Srbije, saveznički odnosi naših zemalja, mogli bi da budu dobar podsticaj objedinjavajućim procesima.
Poznato je da ste više puta sretali Vojislava Šešelja. Kakav je utisak ostavio na vas i da li sada ima ikakvih kontakata između LSDR i SRS?
- Da, imao sam susrete i sa Šešeljem, i sa Mladićem, i sa Karadžićem. Često sam posećivao Jugoslaviju, volim tu zemlju. Prvi put sam je posetio u novembru 1990.godine, kada je Jugoslavija još bila jedna država. Sećam se toplog jesenjeg vremena i slatkih mirisa sa svih strana. Imao sam osećaj nekog opšteg uspeha. Sada je sve slomljeno….
Sva trojica-Šešelj, Mladić, Karadžić-ostavili su veoma povoljan utisak na mene. Oni su prave patriote, ja sam ih uvek u svemu podržavao. Rukovodioci i aktivisti LSDR su više puta dolazili u Srbiju. Druge stranke su, takođe, kontaktirale sa nama. A ideje Šešelja su mi veoma bliske. Poslednji put sam bio u Jugoslaviji za vreme predsedničkih izbora, kada su Milošević i Koštunica bili na suprotnim stranama. Bila je jesen 2000.godine i tada sam, takođe, imao susrete sa svojim saveznicima. I to je sve-posle toga kontakti su prekinuti. Video sam Šešelja još jednom u Bagdadu-došao je na konferenciju podrške Iraku. Više nisam video ni njega, ni njegove predstavnike. Čuo sam da je sada u Xagu?
Da, dobrovoljno se predao. Kako Vi ocenjujete taj korak?
-Naravno da je džabe to uradio. Zašto bi se predao nekoj nelegalnoj ustanovi? Koji je to “ tribunal“ ?! Srbi su se borili za svoja prava-Zapad se ujedinio pamažući katolicima i muslimanima. To je bio novi rat sa pravoslavnima, sa Slovenima i niko nije trebao da se preda, pa ni Šešelj. Trebao je ostati tamo, u Srbiji, sarađivati s nama, razvijati odnose sa Rusijom. Ne priznajem nikakav Xaški tribunal i Miloševića su džabe izdali. Bolje bi mu bilo da dođe u Moskvu- živeo bi ovde.
Na Kosovu je sada veoma zategnuta situacija. Albanske vođe obećavaju da će ove godine postići nezavisnost pokrajine. Po Vašem mišljenju, kako će se to odraziti na evropsku bezbednost?
-Neće nikako jer komadanje slovenskih zemalja odgovara Zapadu.
I Evropi?
- Da, i Evropi to odgovara. U stvari tek sada su shvatili da nije sve ispalo baš onako kako su hteli. Možda Evropljani neće priznati nezavisno Kosovo, ali će kad-tad morati. Nema druge! Dobićemo još jednu krvavu ranu na Balkanu jer se ni Srbi nikad neće pomiriti sa gubitkom Kosova. Osim toga, to će povećati zategnutosti u Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni… Balkan će zauvek ostati “ barutana Evrope“. Balkan je nešto slično velikom gerilskom odredu u Evropi i problem se tamo nikada neće rešiti. U istom momentu kada se inostrane trupe povuku, Srbi će dići borbeni barjak, vratiće svoje jedinice na Kosovo i ponovo će početi prekrajanje granica.
Dakle, težnja ka komadanju država na manje države će se nastaviti? Da li teška iskušenja očekuju zajednicu Srbije i Crne Gore?
- Naravno! Zapad će se truditi da i dalje razdvaja Srbiju i Crnu Goru. Zatim će odvajati Vojvodinu i pripojiti je Mađarskoj. Odcepiti Sandžak. Prema tome, stalno rasturanje teritorija. Zna se da je najlakše upravljati malom teritorijom gde živi petsto hiljada do milion ljudi. I sve to, kao što je bilo i ranije, u istom antipravoslavnom i antislovenskom smeru. Zapad je bio i ostao neprijatelj našeg sveta.
Kako biste okarakterisali sadašnju politiku Rusije na Balkanu? Može li se reći da je „Rusija otišla sa Balkana“?
- Rusija nije otišla ali sprovodi slabu politiku na Balkanu. Posvađali smo se još u doba komunista-započeli su Tito i Staljin, a Xruščov i Tito to nisu izgladili….Zatim smo se mi, Rusi, bavili vlastitim problemima: perestrojkom, povlaćenjem vojske iz Nemačke, Čečenije itd. Mogli smo da uputimo svoje jedinice na Balkan, i Milošević je neko vreme bio spreman da primi našu flotu u Jadransko more. Trebali smo da budemo tamo, da na svaki način pomažemo Jugoslaviju, međutim, mi to nismo činili. Ni na Bliskom istoku ne radimo ono što treba: radimo na uspostavljanju novih kontakata, gradimo nove mostove, a stare zanemarujemo. Rusija je svuda izgubila-na Balkanu, Bliskom istoku, Kavkazu, u Ukrajini. To je greška i korigovaćemo je u budućnosti.
Nije tajna da su bivši članovi pokreta “ Otpor“ aktivno učestvovali u događajima u Ukrajini-organizovali zatvorene seminare za članove “ Pore“. Da li se može reći da se to odrazilo i na odnose Moskve i Beograda? Srpski predsednik Boris Tadić je dolazio u Moskvu u novembru, a Vladimir Putin se nije sreo s njim. To je bila nezvanična poseta, ali su neki srpski mediji pisali da to nije bilo slučajno.
- Naravno da takve stvari ne prolaze tek tako. To da srpski trag postoji u pripremama antiruskih revolucija-prvo Gruzija, onda Ukrajina, a u budućnosti verovatno Moldavija i Belorusija- je prvenstveno “ zasluga“ srpskih vlasti. Međutim, oni neće ništa dobiti od Zapada. Setimo se perioda kada je Srbija bila u sastavu Austro-Ugarske i Otomanske imperije-pomoć je jedino dolazila od Rusije. I sada je jedini izlaz-i za njih i za nas-stvaranje saveza naših država. To što se na postsovjetskom prostoru lako dešavaju sve te revolucije- ružičaste, narandžaste-rezultat je neodlučne, često pogrešne, politike Moskve.
Da li je u bliskoj budućnosti ostvarljivo širenje saveza Rusije i Belorusije? Ako jeste, ko bi im se priključio? Da li Srbija može prići tom savezu?
-Savez Rusije i Belorusije će se obavezno širiti. Verujem da će Ukrajina i Kazahstan ući u njega. Ukoliko rukovodstvo Srbije i Bugarske želi i ove države bi mogle da se aktivno uključe u rad saveza. Mislim, ne samo oni. Nove članice zapadnih koalicija umoriće se od NATO-a i EU. Govore nam-“ Nato se širi“-prišle su mu pribaltičke zemlje. I da li su te zemlje zadovoljne? Da li su zadovoljne Poljska, Češka, Mađarska? Ne! Svuda je nezaposlenost, potištenost, ljudi samo daju a ništa ne dobijaju zauzvrat. Kod onih koji su stupili u EU i NATO doći će do postepenog razočarenja, a zatim će nastati logičan korak unazad. Moramo preporoditi naš Savez ekonomske uzajamne pomoći. “ Istočnoevropski savez“ kako bih ga nazvao. Novi istočnoevropski savez: Moskva, Minsk, Kijev, Kišinjev, Beograd, Sofija, možda, Bukurešt…Svi skupa-četristo miliona. A na drugom polu-“ zapadnoevropski savez“, NATO i EU. Evo dve sile. Već se danas pojavljuju. Vašington je nezavisan sam po sebi, Brisel organizuje ostale: jedan ustav, jedna moneta, jedna vojska. Sada je vreme za Moskvu. Treba obnoviti vojni savez, stvoriti zajedničke oružane snage, ekonomski savez, urediti svoj način života koji je drugačiji od zapadnog. Evo dva evropska modela, dve konkurentske sile! Ni od koga se ne treba zatvarati, nikakva “ gvozdena zavesa“. I svi zajedno da se borimo protiv SAD. Ili s Amerikom protiv Brisela. Ili svi skupa protiv Kine. Sve će zavisiti od trenutne situacije. Biće raznih tendecija u svetu-ko će sa kim u savez, a ko protiv koga. Međutim, neophodno je da Moskva bude jedan od centara odlučivanja. Vašington, Brisel, Moskva. Engleski, francuski, ruski-tri svetska jezika. Tri svetske monete: dolar, evro, rubalj!
Moskva, Minsk, Kijev, Kišinjev, Bukurešt, Beograd, Skoplje, Ljubljana, Sofija, Prag, Bratislava-svi će se, nadam se, ujediniti. Svi imamo nešto zajedničko, i svi smo ka tome usmereni. Neka se umore od Zapada. Neka vide šta je Zapad. Mnogi su i shvatili-polovina, ako ne i više od polovine stanovnika tih zemalja je nezadovoljna NATO paktom i EU. A to nije sve-EU će se možda raspasti i Nemačka će posegnuti za oružjem…Pa će svi stići do Moskve.
Da li je, po Vašem mišljenju, saradnja Beograda i Xaga iznuđena? Nije tajna da u slučaju “ nesaradnje“ SAD obećava uvođenje novih sankcija Srbiji i Crnoj Gori. U situaciji odsustva ozbiljne podrške bivših saveznika, pre svih Rusije, Srbi nemaju drugo rešenje već da prihvate nametnute uslove.
-Ne treba sarađivati s Xagom. Zašto bi se predavali sopstveni građani tuđem sudu? Americi bi trebalo suditi u tom Xagu! Ona je izvršila više krivičnih dela nego iko: bombardovala je čitave zemlje-Jugoslaviju, Avganistan, Irak, a na redu su Iran i Severna Koreja. Nikakva saradnja-treba sarađivati sa Moskvom. I boriti se za povratak na svoje teritorije. U slučaju da se nešto desi može se i ovamo, u Rusiju! Ajde ovamo, u Rusiju! Tu su tverska i pskovska, novgorodska oblast, ogromne teritorije sa malo stanovnika-neka se nasele. U svaku bi opštinu mogli primiti do trideset hiljada ljudi. U poljoprivredu, malo i srednje preduzetništvo. Moramo razvijati solidarnost i nikakav Xag. Ove godine je šesta godišnjica bombardovanja Beograda-e pa oni koji su bombardovali treba da idu u zatvor! A zašto bi ispaštali državljani Srbije-generali, diplomate, obični građani? Ja to ne prihvatam.
Intervju vodio: Sergej Stefanov . Sergej Stefanov je rođen u Moskvi 1978.godine. Započeo je karijeru kao novinar u listovima poput “ Književna Rusija“, “ Veterana„, “ Kozačkogpogleda„, “ Ruskogvesnika„, “ Ex-Libris“-a, “ Priazovja„.
Na Moskovskom državnom univerzitetu je 2000.godine diplomirao na odseku Novinarstva ( Međunarodno novinarstvo). U prethodnom periodu je radio na internet prezentaciji “ Pravde“ ( pravda.ru), kao i u radio programu “ Glas Rusije“, odsek za Jugoslaviju. Bio je urednik magazina “ Ruska federacija danas“, koga izdaje ruski parlament.
2001. godine je ušao u redakciju “ Pravde“ s namerom da iskoristi najsavremenija novinarska dostignuća. Bio je član Patriotskog saveza Rusija i komiteta za „Moralnu obnovu otadžbine“. Od 2004.godine postaje internet urednik dnevnika “ Trud“( www.trud.ru).
Intervju sa Vladimirom Žirinovskim

RSS tekstova
RSS komentara







