NATO i DSZ se brane u Varvarinu
14.04.2010. # 12:47 # Druga Srbija # Bez komentaraOvo je ozbiljan incident i mislim da je to ozbiljno ponižavanje Srbije kao nezavisne i suverene države. Ne zalećite se kao Đelić u Briselu, ovu istorijsku rečenicu nije uzviknuo Karađorđe dahijama, a ni vojvoda Mišić pradedovima novih vlasnika Telekoma. Iako liči. Autor sentence je Zoran Dragišić, stručnjak za bezbednost, terorizam i lobotomiju (u srećna vremena to se zvalo ONO i DSZ), sa trenutnim plemenitim angažmanom da po Srbiji širi veru o njenom ulasku u NATO. Hajde da vidimo ko je to povredio najdublja patriotska osećanja našeg eksperta za NATO i DSZ.
Elem, Dragišić i ekspertska ekipa iz Međunarodnog instituta za bezbednost (zvuči kao mladunče od “spejsšatla”) bili su radi da u Varvarinu organizuju raspravu o ulasku Srbije u NATO pod nimalo sugestivnim naslovom “Srbija sa jakim saveznicima ili neutralna”. Da se ne lažemo, konferencija je mogla da se zove i “Da li više volite Srbiju u NATO ili u paklu”, ali eksperti su tu da zadrže neutralnost i distancu.
Otkud konferencija o NATO u Varvarinu? Valjda je Varvarin nešto ostao dužan Alijansi, koja je 31. maja 1999. sa dve rakete pobila tamo 17 civila, a onolike je poštedela. Mora da su se Dragišić i ekipa vodili jakim argumentima da su u važnost konferencije ubedili i gradonačelnika Varvarina Zorana Milenkovića, čoveka čija je 15-godišnja ćerka poginula u tom bombardovanju.
A onda se pojavio duh iz mašine – ruski ambasador Konuzin, koji je, tvrdi se, Milenkoviću poručio da, ako organizuje tu NATO zabavu, neće doći na obeležavanje jedne bitke iz 1810. u kojoj su se tamo Srbi i Rusi tukli protiv Turaka. I to je izazvalo plemeniti bes Dragišića, borca za nezavisnost i DSZ, koji je riknuo do neba da ga čuju. Rusi su, dakle, ponizili nezavisnost Srbije.
E sad, ovaj Rus nije mogao da utiče da njegovi preci u onoj bici od pre 200 godina pređu na tursku stranu, ali je možda mogao da preti kako Rusi Srbiji neće dati onaj kredit da spase budžet. Mogao je i da plati kampanju protiv Srbije na nekom mediju. Mogao je da zapreti da će NIS dići cenu litra benzina na cenu litra krvi. Ništa od toga, ali to su pritisci na koje je Srbija navikla, ponekad se tako lepo hrani njima i odavno ih ne smatra poniženjem. Ali da Konuzin preti da neće učestvovati na proslavi bitke u kojoj Srbi nisu prešli na stranu Turaka nego su se žrtvovali za Ruse, to je ozbiljno poniženje.
Naravno, nisu ovde važni ni Rusi ni NATO, već naši. Oni naši kojima nikad nije smetalo što je nekoliko drugih ambasada aminovalo svaku srpsku vladu u poslednjih deset godina, što je sa tih mesta za to vreme organizovano bar 20 kampanja koje su destabilizovale Srbiju ili što su iz jedne od tih ambasada prošle godine zvali nekoliko urednika srpskih novina i lepo ih zamolili da prestanu da kenjaju o srpskim uslovima za Euleks, pa su oni, gle čuda, prestali da kenjaju.
Ali, kad Rusi neće da dođu na priredbu, to je atak na srpsku nezavisnost i najplemenitija osećanja naših dragišića i celog DSZ. I svih onih neznanih lobista koji su 200 godina kasnije na Varvarinskom polju odsudno izgovorili – Glavu dajem, al’ NATO ne dajem! – potpuno nezainteresovani za ličnu dobit, uvereni da je plemenitije nego lobirati za Alijansu, koja im je okupirala teritoriju, jedino kad isuču onu stvar na zemlju koja Srbiju u borbi za tu teritoriju podržava. Dragišići sa samo jednim neoborivim argumentom: da je drug Tito živ, i on bi danas bio u NATO. A ne samo u DSZ.
Željko CVIJANOVIĆ
Kurir

RSS tekstova
RSS komentara







